Umag Run – Umago Croazia, 3 ottobre 2026

Una manifestazione di running molto bene curata, in un ambiente di rara bellezza, grazie anche a due giornate autunnali davvero speciali. Sport, ambiente, socialità. Ci ritornerò certamente.

Quella che fu la Jugoslavia e le sue zone di mare sono uno dei miei luoghi del cuore, destinazione delle mie prime vacanze senza i genitori, tra amici, attratti dal mare, dagli scogli ma, soprattutto, dalle ragazze non vestite che prendevano il sole lì sopra.

Ogni tanto ci ritorno per un trail o per una corsa, nonostante lì siano normali costi anche quadrupli rispetto ai nostri italiani.
Ho fatto più volte i trail di Ajduscina (UTVV) e Tolmino (Soca Valley Outdoor Festival) e una sola volta la Parenzana Marathon.
Attratto dal luogo, più volte tappa di crociere a vela nelle isole della Dalmazia, ritorno a Umago, questa volta per una corsa.

Le immagini delle edizioni precedenti che facevano vedere atleti ed atlete correre in pineta e sul lungomare mi avevano messo la voglia di essere della partita.
E non mi sono sbagliato, complice anche un paio di giornate fresche, con sole gentile e venticello frizzante.

Percorso molto bello, diviso tra la pineta di Stella Maris e lungo la baia che porta al centro storico.
Paesaggi che hanno riempito l’ anima e gli occhi, un angolo di paradiso in terra che ho faticato ad abbandonare per rientrare nel vicino albergo (prezzo scontato per i partecipanti alla corsa).

Accoglienza perfetta nel centro tennistico ATP Goran Ivanisevic, con tutti i servizi logistici a disposizione e un’ampia area per il terzo tempo tra pasta party, birra, food track, musica, chiacchiere e allegria.

Organizzazione perfetta, senza eccessi scenografici (che vanno nel conto di chi partecipa), a metà strada tra una corsa paesana autentica, una pretenziosa stile “voria ma no posso” e una di top class.

Tracciato su strade prevalentemente chiuse al traffico, ben segnalato, con volontari quando necessario.
Unico neo – credo – per chi ha fatto la Mezza maratona: due volte il percorso breve. Io mi sarei annoiato, nonostante la bellezza dei luoghi attraversati.

Due ristori lungo il percorso e uno all’ arrivo, essenziali, con liquidi e frutta. Pasta party e birra (mezzo litro) per la convivialità finale.

Bella la maglietta con il solo logo della manifestazione e senza pubblicità.
Nel pacco gara (sacca in cotone) anche manicotto scalda braccia e una bevanda.

Mi è piaciuta anche la medaglia, di metallo, con una grafica lineare ma di impatto, uguale per tutti i percorsi: 21, 10,5 e 5.

Pettorale personalizzato con chip e classifiche per tutti. Qui, come in Slovenia, non esiste la differenza tra competitiva e non competitiva come non esiste il certificato medico agonistico, ognuno è responsabile per la propria salute, come – nei fatti – succede anche in Italia.

Prima della partenza dei 1.300 runner (pochi i camminatori) si sono svolte delle mini gare per 200 bambini e bambine su percorsi di 200, 400 e 800 metri.

Costi di partecipazione per scaglioni di iscritti. Decisamente superiori a quelli medi italiani

La partecipazione alla Kid Run era gratuita.
Ai bambini e alle bambine è stata data una medaglia in plexiglass con riprodotto il logo della manifestazione.


Una nota organizzativa
Ho notato che manifestazioni di questo tipo vengono organizzate lungo il litorale dalmato in bassa stagione con lo scopo di creare movimento turistico e occupazione alberghiera e per questo godono del supporto dei locali enti turistici.

Da informazioni raccolte nel sito della manifestazione vedo che ad organizzare è un’ azienda che si occupa di servizi turistici con il supporto organizzativo di quello che da noi sarebbe un gruppo sportivo.
La segreteria organizzativa è stata svolta dal locale Ente per il turismo, Colour of Istria, che ha tra i suoi scopi anche la sponsorizzazione dell’ offerta sportiva.


Veneziani nel mondo
Ho incontrato la mia amica runner, con 40 anni di voga sulle braccia, Donatella, con suo marito, figli e nipoti.

Intervistato all’ arrivo ho scherzato con lo speaker dicendo che con il gruppetto di veneziani eravamo venuti a riprenderci l’Istria.
Mi è stato fatto notare che sono stato fortunato a non essere stato capito dai più, altrimenti non sarei tornato a casa in buone condizioni di salute.

Ci vediamo il prossimo anno!

HRVATSKA VERZIJA (ChatGPT)
Umag Run – Umag, Hrvatska, 3. listopada 2026.
Vrlo dobro organizirana trkačka manifestacija, u okruženju rijetke ljepote, uz dva zaista posebna jesenska dana. Sport, priroda, druženje. Sigurno ću se vratiti.
Prostor nekadašnje Jugoslavije i njezina obala spadaju među mjesta koja su mi posebno draga. Ondje sam provodio svoje prve praznike bez roditelja, s prijateljima, privučeni morem, stijenama, ali prije svega djevojkama koje su se na njima sunčale bez odjeće.
Zalazak sunca u zaljevu
S vremena na vrijeme vraćam se tamo zbog trail utrke ili cestovne utrke, unatoč tome što su ondje cijene nerijetko i četiri puta više nego kod nas u Italiji.
Više sam puta trčao trail utrke u Ajdovščini (UTVV) i Tolminu (Soča Valley Outdoor Festival), a jednom i Parenzana Marathon.
Privučen mjestom koje je više puta bilo postaja naših jedriličarskih krstarenja među dalmatinskim otocima, vraćam se u Umag, ovaj put zbog utrke.
Fotografije s prethodnih izdanja, na kojima su se vidjeli trkači i trkačice kako trče kroz borovu šumu i uz more, probudile su u meni želju da i ja sudjelujem.
I nisam pogriješio, zahvaljujući i dvama svježim danima, s blagim suncem i živahnim povjetarcem.
Staza je vrlo lijepa, podijeljena između borove šume Stella Maris i obale zaljeva koja vodi prema starom gradu.
Krajolici koji su ispunili oči i dušu, pravi mali raj na zemlji od kojeg sam se jedva odvojio da bih se vratio u obližnji hotel (uz popust za sudionike utrke).
Savršen doček u ATP teniskom centru Goran Ivanišević, sa svim potrebnim logističkim sadržajima i velikim prostorom za ono što mi u Italiji zovemo „treće poluvrijeme”: pasta party, pivo, food truckovi, glazba, razgovor i veselje.
Organizacija je bila besprijekorna, bez pretjerane scenografije (koju na kraju uvijek plaćaju sudionici), negdje na pola puta između autentične lokalne utrke, pretenciozne manifestacije u stilu „htio bih, ali ne mogu” i događaja vrhunske razine.
Staza je najvećim dijelom prolazila cestama zatvorenima za promet, bila je dobro označena, a volonteri su bili prisutni gdje god je to bilo potrebno.
Jedina mana – barem mislim – za one koji su trčali polumaraton: morali su dva puta proći kraću stazu. Meni bi to bilo pomalo dosadno, unatoč ljepoti mjesta kroz koja se prolazi.
Dva okrjepna punkta na stazi i jedan na cilju, jednostavni, s pićem i voćem. Pasta party i pivo (pola litre) za završno druženje.
Lijepa majica, samo s logotipom manifestacije i bez reklama.
U startnom paketu (pamučna vrećica) bili su i rukav za ruku te napitak.
Svidjela mi se i medalja, metalna, jednostavne ali upečatljive grafike, jednaka za sve distance: 21, 10,5 i 5 kilometara.
Personalizirani startni broj s čipom i rezultati za sve. Ovdje, kao i u Sloveniji, ne postoji razlika između natjecateljske i nenatjecateljske utrke kakvu imamo u Italiji, kao što ne postoji ni obvezna liječnička potvrda za natjecateljski sport. Svatko je odgovoran za vlastito zdravlje, kao što se – u stvarnosti – događa i u Italiji.
Prije starta 1.300 trkača (bilo je malo hodača) održane su mini utrke za 200 djece, na stazama od 200, 400 i 800 metara.
Cijene sudjelovanja razlikovale su se ovisno o razdoblju prijave. Osjetno su više od prosječnih cijena u Italiji.
Sudjelovanje na Kid Runu bilo je besplatno.
Djeca su dobila medalju od pleksiglasa s logotipom manifestacije.
Organizacijska napomena
Primijetio sam da se manifestacije ovog tipa organiziraju duž jadranske obale izvan glavne turističke sezone kako bi se potaknuli turistički promet i popunjenost hotela. Zbog toga imaju i potporu lokalnih turističkih zajednica.
Prema informacijama koje sam pronašao na internetskoj stranici manifestacije, organizator je tvrtka koja se bavi turističkim uslugama, uz organizacijsku podršku onoga što bismo mi u Italiji nazvali sportskom udrugom.
Organizacijsku tajništvo vodila je lokalna turistička zajednica Colours of Istria, kojoj je među ciljevima i promocija sportske ponude.
Mlečani u svijetu
Susreo sam svoju prijateljicu trkačicu Donatellu, koja iza sebe ima 40 godina veslanja, zajedno s njezinim mužem, djecom i unucima.
Kad su me na cilju intervjuirali, našalio sam se sa spikerom rekavši da smo s malom skupinom Mlečana došli ponovno osvojiti Istru.
Rekli su mi da sam imao sreće što me većina nije razumjela, jer se inače možda ne bih vratio kući u najboljem zdravstvenom stanju.
